Wegener [ve:'gənəɹ], Alfred, njemački geofizičar i meteorolog (Berlin, 1. XI. 1880 – Grenland, ? XI. 1930). Nakon doktorata iz astronomije, radio na Sveučilištu u Marburgu, od 1919. bio je profesor u Hamburgu, a od 1924. u Grazu. Bavio se aerološkim istraživanjima donjih slojeva atmosfere (cirkulacijom zračnih masa), posebno na mnogobrojnim ekspedicijama na Grenland, gdje je poginuo. Objavio je knjigu Termodinamika atmosfere (Thermodynamik der Atmosphäre, 1911), koja je postala standardni udžbenik iz meteorologije. Wegener je najpoznatiji po teoriji pomaka kontinenata, koju je objavio 1915. u svojem djelu Nastanak kontinenata i oceana (Die Enstehung der Kontinente und Ozeane). Kao i neki znanstvenici prije njega, uočio je da su konture pojedinih kontinenata slične te da bi to moglo pokazivati na postojanje jedinstvene kopnene mase u dalekoj geološkoj prošlosti. Pridodajući toj osnovnoj spoznaji rezultate geodetskih, geoloških, paleontoloških, geofizičkih, paleoklimatoloških i bioloških istraživanja, došao je do zaključka da su današnji kontinenti nastali lomljenjem cjelovite kopnene mase i horizontalnim razmicanjem pojedinih dijelova. Wegenerova teorija bila je žestoko kritizirana sve do 1960-ih, ali je nakon toga prepoznata kao preteča tektonike ploča. (→ pangea; tektonika ploča)
